Sredozemno more akumulira velike količine otpada

smeće

Bacanje smeća (posebno plastike) u more i oceane ozbiljan je ekološki problem o kojem nema puno svijesti ili mnogo akcija. Razne studije analiziraju tone otpada koji se godišnje bacaju u mora i oceane, i izračunava se šteta koju nanose morskoj flori i fauni.

Sredozemno more ne može pobjeći zbog nakupljanja velikih fragmenata smeća u njegovim vodama. Što se događa sa svim tim otpadom?

Smeće iz Sredozemnog mora

U Sredozemnom moru ih ima oko 62 milijuna velikih komada otpada u svojim vodama. Od vreća za smeće, preko građevinskog materijala, plastike, ambalaže itd. To predstavlja veliku prijetnju morskim ekosustavima i ljudima, jer količine teških metala mogu proći kroz prehrambeni lanac.

Organizacija Ecologistas en Acción je proveo istraživanje o morskom smeću, plastici i mikroplastici koje se razgrađuju i negativno utječu na morske ekosustave. Ova studija sažima znanje koje je dao oko 300 međunarodnih znanstvenih publikacija.

Studija odražava tako nevjerojatne podatke kao da svake godine uđu u ocean između 6,4 i 8 milijuna novih tona smeća. Među sastavom svih ovih otpadaka bačenih u more nalazimo da 80% čini plastika. Među plastikom nalazimo mikroplastiku koja je zbog svoje manje veličine sposobna putovati na velike udaljenosti i širiti se na više područja. Ekolozi upozoravaju u sažetoj studiji da postoje više od 690 vrsta flore i faune koje su djelovale u interakciji s plastičnim morskim otpadom. To dovodi do toga da se ostaci ugrađuju u trofički lanac i dopiru do ljudskog bića kada hrane ribu.

Većina otpada dolazi s kopna

Izvještaj napominje da od sveg novog smeća koje svake godine uđe u more, 80% dolazi s kopna. Obično iz područja s velikom gustoćom naseljenosti i prisutnošću neke vrste industrije ili odlagališta otpada. Na početku ovih studija neki su blokovi morskih ostataka otkriveni uglavnom na obali. Međutim, tijekom godina zabilježeni su veliki otoci plutajućeg smeća na otvorenom moru i na dnu oceana.

morsko leglo

Ova pronađena količina smeća već je zabrinjavajuća za ekosustave i ljude. Mikroplastika su čestice manji od pet milimetara. Ekolozi u akciji upozoravaju na veliku prisutnost ove mikroplastike iz kozmetičkih proizvoda. Zaobilaze sanitarne sustave dok se ne odlijevaju u mora i oceane i ne akumuliraju u prehrambenom lancu.

Također, mnoge od ovih mikroplastika potječu od usitnjavanja sintetičkih sintetičkih tkanina (u jednom pranju mogu generirati više od 1.900 mikroplastičnih vlakana) ili od razgradnje plastičnih vrećica u mikroskopske čestice.

Zagađenje je velika prijetnja

Uvijek se kaže da je prvi globalni ekološki problem klimatske promjene. Njegov utjecaj na planet je vrlo ozbiljan. Međutim, problem onečišćenja pridonosi klimatskim promjenama i postaje jedna od najvećih globalnih prijetnji ovog stoljeća oceanima.

morsko leglo

Također naglašava da u nekim slučajevima morski organizmi ne trpe izravnu smrt uslijed upletenosti u plastične mreže, ali su ozbiljno pogođeni ozljedama ili smetnjama nastalim zahvaćanjem.

Uz to, ekolozi primjećuju da je gutanje makroplastike dokumentirano u velikom broju organizama, uključujući komercijalno vrijedne vrste riba poput haringe i skuše, mediteranskih tuna i atlantskog bakalara, u kojima zbrka Smeće s hranom može uzrokovati izravnu smrt, zbog začepljenja želuca, ili utjecati na vaša tijela dugoročno.


Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

  1.   Joseph Ribes dijo

    Zabranjene ribarske mreže mogle bi se koristiti za prikupljanje inertnog materijala i poštivanje ribe.

  2.   Joseph Ribes dijo

    Na ustima svih gudura i potoka trebale bi biti brane za prikupljanje svih ostataka kada postoje avenije, a općine bi bile zadužene za njihovo prikupljanje, tako da bi također poslužile favoriziranju infiltracije voda i izbjegavanju upada u more. Općina koja je uzvodno od tog kanala trebala bi postojati brane kako bi se olakšala infiltracija voda, zaustavila i sakupljala sav otpad koji se baca u kanale i istovremeno olakšala tvrtkama koje proizvode cement, šljunak i pijesak, prikupljanje spomenuti materijali uzrokuju čišćenje kanala dovoljnih za kontrolu tih voda uz minimalne troškove.