Kontejnerski brod Sa sobom je nosio više od 28.000 plastičnih pačića, izgubljeno je na moru 1992. godine i sada su to one plastične igračke za kupanje koje se i dalje približavaju obalama pola svijeta.
Bilo je to 1992. godine, kada ih je taj teretni brod, koji je u svojim galerijama sadržavao 28.000 plastičnih pačića, ostavio da plutaju morem kada je na pola puta između Hong Konga, grad iz kojeg je otputovao, u Sjedinjene Države.
Nitko u to vrijeme nije mogao pomisliti da su neke od plastičnih igračaka na teretnom brodu i dalje bi plutao okeanima 20 godina kasnije.
Do danas se ta "flota plastičnih pačića" navija za revoluciju razumevanje okeanskih struja, dok nas je podučavao par stvari o procesu zagađenja plastikom, kako to pokazuje Independent.
Od te 1992. godine, kada su napušteni na moru, žuti pačići su nestali širi se širom svijeta. Neke su viđene pored obala Havaja, Aljaske, Južne Amerike, Australije i pacifičkog sjeverozapada; drugi su pronađeni smrznuti u Arktičkom moru. Dok su se mnogi drugi probili do Škotske i Newfoundlanda u Atlantiku.
Čak imaju i web stranicu na kojoj ima ljudi koji pošalji slike pačića koje se nalaze na svim plažama svijeta, kako kaže Curtis Ebbesmeyer, umirovljeni okeanograf i entuzijast ovih izgubljenih igračaka.
Ali najpoznatija su 2.000 koji još uvijek kruže u strujama sjevernopacifičkog gira, vrtlog struja koji se miješaju između Japana, jugoistočne Aljaske i Aleutskih ostrva, a koje je povorka pačića pomogla identificirati.
I zahvaljujući njima uspjelo je prepoznati ovaj «zaokret». I to je tako, do tog trenutka, bilo je to znajte da postoji planeta u Sunčevom sistemu, ali iz kojeg ne možete odrediti veličinu njegove orbite oko Sunca. Sada znaju koliko treba: tri godine.
Danas se žiro sjevernog Pacifika naziva Velika zakrpa tihog okeana, jedan masivno ostrvo plutajućih krhotina, koji su uglavnom plastika koja se vrti poput goleme i gigantske supe.
Najgore od svega je to što se danas zna da postoji 11 takvih vrsta "uvijanja" oko svjetskih okeana i da su potencijalno predvorje svijeta smeća u kojem transformiramo planetu. To je kao Diogenes sindrom u kojem osoba on sakuplja smeće i smeće u svojoj kući, ali ovdje je ta kuća naše globalno selo, naša planeta; tragično.