Abiotski

U ekosustavima pronalazimo faktore abiotski koji oblikuju krajolik i teren i biotiku koja je ta koja "daje život". Da bismo na jednostavan način razumjeli šta su abiotski faktori, prvo moramo znati vrste ekosistema. Ovi ekosustavi imaju važan odnos sa abiotskim faktorima koji ga uslovljavaju.

Želite li znati šta su abiotski faktori i kako oni uslovljavaju ekosisteme? Ovdje ćemo vam sve detaljno objasniti.

Abiotski faktor

Kada analiziramo cjeloviti ekosustav, otkrijemo da ga čine skupina živih organizama i drugi neživi elementi. Živi organizmi su svi oni koji čine floru i faunu s jedne strane i mikroorganizme i bakterije s druge strane. Sve što ima život istovremeno djeluje na karakteristike ekosistema.

Zauzvrat, ta živa bića podržavaju abiotski faktori. To su neživi elementi koji čine fizičke elemente. Ovi se elementi nazivaju i osnovnim resursima za živa bića. Među abiotskim faktorima nalazimo anorganske materije, stijene i minerale, količinu sunčeve svjetlosti, vode, kisika i bilo koji element koji nije živ. Organizmi mogu koristiti ove elemente za život i razvoj.

Na primjer, podloga u kojoj postoje pukotine u kojima žive određeni lišajevi smatra se malim ekosustavom. Ovaj mikroekosistem se sastoji od lišaj kao biotički faktor i stena kao abiotički faktor. To što abiotski faktor nema život, ne znači da se vremenom razvija ili da mijenja svoj sastav.

Recimo da stijena dugo vremena provodi izložena velikim razlikama u temperaturi, snijegu, jakoj eroziji, vjetru itd. Tijekom godina i godina, stijena će se fragmentirati, pomicati, erodirati, pucati itd. Također, ovisno o supstratu gdje se nalazi i djelovanju različitih živih bića na njega, može promijeniti njegov sastav. Na primjer, precipitacije kalcijum-karbonata u stalaktitima i stalagmitima.

Biocen i biotop

Kako ne bi bilo mnogo poteškoća u razumijevanju koncepta abiotika, dodaćemo jasno razdvajanje dodavanjem dva koncepta koji će jasno pokazati o čemu se radi.

• Biocen: to su sva živa bića koja su u ekosustavu. Biljke, životinje, gljive i bakterije.
• Biotop: sve su to karakteristike neživih elemenata ekosistema. Vjetar, voda, minerali, kamenje, sunčeva svjetlost, kiša, zemlja itd.

Može se sažeti da su abiotski faktori svi oni koji nemaju život, ali su bitne komponente i koje tvore ekosustav i podržavaju život. Voda je najvažniji abiotski element (u relativnom smislu) za postojanje života. Bez nje vegetacija ne bi mogla preživjeti, a s njom ni biljojede, mesojedi koji imaju biljojede za hranu itd. Prehrambeni lanac ne bi postojao kakav poznajemo danas.

Ovi fizički faktori takođe utiču na sposobnost organizama ne samo da prežive, već se i razmnožavaju. Kao da je to inertno okruženje. Ovisno o kišama, postojanju zaštite, skloništa, jakog vjetra, sunčevog zračenja itd. Mnoge vrste su prisiljene tražiti optimalnije uslove okoline za svoj opstanak i naknadno razmnožavanje.

Glavni abiotski elementi u morskim i kopnenim ekosustavima

Sada ćemo dati primjere abiotskih faktora koji mogu postojati i u morskim i u kopnenim ekosustavima. Na taj ćete način moći bolje vidjeti koji su uslovi kojima se živa bića moraju podvrgnuti ako žele preživjeti.

Važno ih je proučavati jer su oni ti oni će odrediti tip života koji se može razviti na različitim mjestima. Ekosistem u kojem ima puno snijega nije isto što i mjesto s visokim temperaturama i puno pijeska.

• Kopneni ekosustavi. U tim ekosustavima nalazimo klimu, tlo, dostupnost vode, reljef i nadmorsku visinu kao glavne abiotske faktore. Ovi faktori su odlučujući faktori za postojanje jedne ili druge vrste života.
• Morski ekosustavi. Ovdje imamo više faktora koji uvjetuju život. Sunce, zrak otopljeni u vodi, prostor, reljef, stepen slanosti, temperatura, klima, temperatura i pritisak. Ovo uvjetuje život različitih životinja, kao što je riba kapaljka najružnija životinja na svijetu koji živi u dubinama ili planktonu bliže površini jer postoji veća količina sunčevog zračenja.

Opisi

Opisat ćemo glavne abiotske čimbenike malo detaljnije.

• Svjetlost. To je energija koja dolazi od sunca. Potpuno neophodno za provođenje fotosinteze u biljkama. Što više svjetla bude u vodenom ekosustavu, to će biti više fitoplanktona. Ovaj fitoplankton djeluje kao hrana mnogim vrstama.
• Reljef. Život koji se generira na nivou mora nije isti kao na 3.000 metara nadmorske visine. Isto ako je to obična ili strma planina.
• Pritisak. Djeluje uglavnom na morsko dno. U tim okruženjima živa bića moraju biti podvrgnuta adaptacijama da bi mogla živjeti.
• Voda. Neophodno za život. Takođe je ograničavajući element u određenim ekosistemima.
• Vlažnost. Mnoga živa bića, poput gljivica i nekih vrsta biljaka, trebaju vlagu da bi živjela.
• Vetar. Može mijenjati temperaturu i eroziju mjesta.
• Slanost vode. Ovisno o sposobnosti svakog organizma da se prilagodi većoj ili manjoj slanosti, ovisit će fauna i flora koje rastu u slanom ekosustavu.
• Temperature. Očito je da temperatura na kojoj organizmi rastu mijenja igru. Polarna kapa nije isto što i pustinja.
• Hranjive tvari Količina kiseonika otopljenog u vodi, dušik koji biljke ugrađuju ili CO2 koji služi kao razmjena plinova također su hranjive tvari koje ograničavaju postojanje živih bića.

Nadam se da sa svim ovim informacijama možete detaljnije naučiti koji su abiotski faktori i značaj koji oni imaju u ekosustavima. Kao što vidite, ravnoteža u prirodi je presudna da bi se život dogodio onakav kakav mi znamo.