Jednostavno gledamo yin yang s Kinom. S jedne strane, imamo njegove najvažnije gradove uronjen u najviše pretjerano zagađenje zbog ovisnosti o fosilnim gorivima, dok se s druge strane nastavlja obaranje investicionih rekorda i korištenje obnovljive energije iz godine u godinu.
Y brzina kojom se postiže tranzicija je takva energije, prilično je teško dobiti ideju o planovima za blisku budućnost. Prije ovih dana zemlja je to učinila objavio svoj petogodišnji plan za energetski sektor, u kojem postavlja ciljeve koji bi se prije samo par godina slavili kao spektakularni.
Potrošnja uglja će biti ograničeno ispod vršnog nivoa u 2013-2014 poput čistih energija, postići će 15 posto. Čak i preliminarni podaci pokazuju da je Kina nastavila držati te rekorde i ispuniti te ciljeve u 2016. godini.
Na frontu obnovljivih izvora energije, Kina je 2015. godine postavila svjetski rekord u najvećem instaliranom solarnom kapacitetu u jednoj godini. U 2016. zemlji je oborio taj rekord udvostručenjem objekata do tri fudbalska terena na sat. Jednostavno nevjerovatno.
Cilj kapaciteta solarne energije za 2020. godinu je skoro će se dostići sljedeće godine, dvije godine prije roka.
Što se tiče upotrebe fosilnih goriva, potrošnja uglja je pala u posljednje tri godine. Čini se da su emisije C02 izjednačene. Kao rezultat manje ukupne potražnje za energijom i većeg udjela čiste energije, emisije CO2 bit će manje od zadatih u cilju.
Veliki izazov je stvaranje dovoljno prostora da se ogromne količine obnovljivih izvora energije uklope u mrežu. U osnovi Kina u teškoj ste tranziciji, kaotično i brzo od ugljena do čiste energije, sa svim izazovima koji će s njim doći.