Europska regulativa zahtijeva od svih država članica da smanje stakleničke plinove u borbi protiv klimatskih promjena. U julu 2016. godine odobrena je Uredba kojom su postavljeni temelji za godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova koje su države članice morale provesti od 2021. do 2030. godine, poznatija kao Uredba o dijeljenju napora, čime je postala najkorisniji alat za ispunjavanje Europe obaveze Pariškog sporazuma.
Ispunjava li Španija ciljeve koje nameće Europska unija?
Smanjenje stakleničkih plinova
U uredbi koju je odobrio Brisel utvrđene su obaveze koje države članice moraju poštivati u pogledu emisija. Te obaveze variraju između 0% i -40%, ovisno o bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika svake od država. U našem slučaju, u Španiji smo dužni smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 26% do 2030. godine u odnosu na emisiju iz 2005. godine.
Ukupno je ovaj zakon činio 60% ukupnih emisija u EU i postavio obvezne nacionalne ciljeve za sektore kao što su transport, zgrade, poljoprivreda i otpad. Međutim, 25 od 28 država članica olakšava klimatsko zakonodavstvo na zavaravajući osnovi. Zloupotrebljavaju više šumarskih kredita, a među njima je, naravno, i Španija.
Samo su tri zemlje u cijeloj Europskoj uniji na putu da ispune ciljeve Pariškog sporazuma. Te su države Švedska, Njemačka i Francuska. Švedska planira smanjiti emisije na nacionalnom nivou veće od onih potrebnih za 40%.
U poređenju sa švedskim liderom u emisijama, Španija je tek 20. u repu. Španija želi odgoditi početnu točku smanjenja emisija od 2020. do 2021. godine, što bi značilo ispuštanje dodatnih 249 miliona tona CO2 u atmosferu.