Kao što smo vidjeli u članku Ekonomski rast ili održivost životne sredine?Postoje ljudi koji vjeruju da je ekonomski rast vremenski neograničen. Ali stvarnost je nešto drugačija. Ekonomski rast zasnovan je na eksploataciji i korištenju prirodnih resursa koje nam nudi naša planeta. Ali one resursi su ograničeni a njihova stopa regeneracije mora biti niža od one eksploatacije da bi se nastavile iskorištavati. Taj je kraj poznat kao planetarna ograničenja.
Ljudsko biće je nakon industrijske revolucije eksponencijalno povećalo svjetsku populaciju i to je dovelo do povećanja eksploatacije prirodnih resursa. To iskorištavanje je toliko veliko već premašila nosivost ekosustava, što dovodi do ekološkog deficita.
Postoji 9 planetarnih ograničenja: Stopa izumiranja životinja, klimatske promjene, iscrpljivanje ozonskog omotača, zakiseljavanje okeana, biogeokemijski tokovi, upotreba slatke vode, promjene u Zemljinom sistemu, gubitak biološke raznolikosti i njegovih funkcija te nove supstance.
Danas su obrasci potrošnje i proizvodnje našeg ekonomskog sistema već nadoknađeni četiri od devet planetarnih granica. Ova ograničenja su ono što garantuje pravilno funkcioniranje Zemlje i svih njenih složenih sistema koji rade sa razumnom ravnotežom.
Klimatske promjene, stopa izumiranja vrsta, promjene u korištenju zemljišta i biogeokemijski tokovi fosfora i azota su podsustavi koji su već premašeni. Ovo znači to povećava rizik što podrazumijeva nastavak obavljanja ljudskih aktivnosti ovim tempom. Neke naučne evaluacije rade kako bi potvrdile da li je upotreba slatke vode već premašena i dodala se na listu planetarnih ograničenja koja premašuju sigurni prag.
Priroda ima način na koji može apsorbirati utjecaj ljudi u svojim ekosustavima i zahvaljujući tim fizičkim i biološkim karakteristikama naša planeta ostaje stabilna dugi niz godina u kojoj možemo živjeti "harmonija". Međutim, postoji naučna nesigurnost prije efekata koje bi moglo izazvati iskrivljenje ovih obrazaca koji održavaju planetu stabilnom. Zbog toga se nalazimo u neizvjesnoj budućnosti koja može biti praćena nepovratne promjene o resursima o kojima ovisimo da bismo živjeli.
Što se tiče ograničenja slatke vode, proučava se sigurno područje rada vode. Zahvaljujući Indeksu živih planeta poznato je da slatka voda pokazuje da je izgubljena 81% populacija vrsta između 1970. i 2012.
S druge strane, granica klimatskih promjera mjeri se koncentracijama CO2 u atmosferi i drugim stakleničkim plinovima. Takođe imamo ograničenje porasta od dva stepena globalnih prosječnih temperatura. Zbog toga maksimalna koncentracija CO2 ne smije proći 400 ppm. Međutim, utvrđene granične koncentracije premašene su dva puta zaredom.
Postoje i druga planetarna ograničenja koja nude veću naučnu nesigurnost prilikom njihovog mjerenja i bilježenja. Na primjer, gubitak ekoloških funkcija teže je izmjeriti. Pojava novih proizvoda kao što su genetski modifikovani organizmi ili radioaktivni otpad takođe je planetarna granica koju je teško izmjeriti, voditi evidenciju ili formulirati posljedice koje dovode do viška.
Prednost je, da tako kažem, u tome sve su planetarne granice međusobno povezane. Biološka raznolikost i klimatski uslovi dva su faktora koji održavaju stabilne uslove koji su potrebni planeti da bi garantovali život koji vodimo. Ti su faktori oni koji mogu bolje podnijeti utjecaj ostalih planetarnih granica. Odnosno, ekosustav koji ima dobru biološku raznolikost sa velikim brojem vrsta, može se bolje oduprijeti udarcima koje u tome provociramo, jer postoji veći broj veza i ovisnosti između njih.
Neke promjene na planetarnim granicama mogle bi se poništiti drastičnim mjerama i dovoljno vremena, kao što se dogodilo sa smanjenjem rupe u ozonskom omotaču nakon Montrealski protokol i mjere za uklanjanje hlorofluoroogljikovodika (CFC) iz rashladnih i aerosolnih sistema. U drugim se slučajevima problem može samo zaustaviti, ali oporavak kao takav nije moguć, kao što se događa s izumiranjem vrsta.
Ali ono što moramo uzeti u obzir je da, što god da radimo, nastavimo transformišući planetuZbog toga moramo garantirati da ove promjene nisu nepovratne i omogućiti nam da i dalje uživamo u uvjetima u kojima trenutno živimo.