U jednoj proučavan vodeni stupac Nacionalni centar za ubrzavanje (CNA) otkrio je količinu urana-236 koja za 2,5 puta premašuje količinu u drugim sličnim regijama na istoj zemljopisnoj širini.
Ova studija objavljena je u časopisu Znanost od ukupnog okoliša i analizirao je razinu ovog radioaktivnog izotopa na oceanografskoj postaji DYFAMED smještenoj u Ligurskom moru, regiji Sredozemnog mora koja se nalazi između talijanske rivijere i otoka Korzike.
Studija pokušava pronaći lokalni i regionalni izvori urana-236 koji su utjecali na vode i sedimente na tom području, kao i na prirodne procese na koje bi utjecao fenomen poznat kao globalni otpad, oni radioaktivni koji se oslobađaju iz aerosola tijekom atmosferskih nuklearnih ispitivanja između 40-ih i 80-ih.
Suočeni smo s radioaktivnim izotopom koji ima aprazdoblje poluživota od 23,4 milijuna godina te da je riječ o sintetičkom radioizotopu koji se prirodno ne nalazi na Zemlji i koji je stvoren tim nuklearnim reakcijama. To se obično nalazi u emisijama iz nuklearnih reaktora, bilo slučajnih ili kontroliranih.
Ova studija prva je prikazana podaci o uranu-236 u Sredozemnom moru i prvi dobiven sustavom AMS CNA 1 MV. Ono što studija konačno prikuplja jest da na tom području postoje dodatni izvori izotopa i da bi među njima mogle biti uzrok kontrolirane emisije iz postrojenja za preradu nuklearnog goriva Marcoule u Francuskoj; nesreća u Černobilu; ili iz operacija izvedenih iz nuklearnih elektrana smještenih u sredozemnom bazenu.
Svejedno trebaju više studija kako bi se saznalo podrijetlo viška urana-236.