Europski propisi zahtijevaju od svih država članica smanjenje stakleničkih plinova u borbi protiv klimatskih promjena. U srpnju 2016. odobrena je Uredba koja je postavila temelje godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova koje su države članice morale provesti od 2021. do 2030. godine, poznatije kao Uredba o podjeli napora, čime je postala najkorisniji alat za ispunjavanje Europe obveze Pariškog sporazuma.
Ispunjava li Španjolska ciljeve koje nameće Europska unija?
Smanjenje stakleničkih plinova
Uredba koju je odobrio Bruxelles utvrđuje obveze koje države članice moraju poštivati u pogledu emisija. Te obveze variraju između 0% i -40%, ovisno o bruto domaćem proizvodu po stanovniku svake države. U našem slučaju u Španjolskoj smo dužni smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 26% do 2030. u odnosu na emisiju iz 2005. godine.
Ukupno je ovaj zakon činio 60% ukupnih emisija u EU i postavio obvezne nacionalne ciljeve za sektore kao što su promet, zgrade, poljoprivreda i otpad. Međutim, 25 od 28 država članica olakšava klimatsko zakonodavstvo na zavaravajući osnovi. Zloupotrebljavaju više šumarskih kredita, a među njima je, naravno, i Španjolska.
Samo su tri države u cijeloj Europskoj uniji na putu da ispune ciljeve Pariškog sporazuma. Te su zemlje Švedska, Njemačka i Francuska. Švedska planira smanjiti emisije na nacionalnom nivou veće od onih potrebnih za 40%.
U usporedbi sa švedskim liderom u emisijama, Španjolska je tek 20. mjesto u repu. Španjolska želi odgoditi početnu točku smanjenja emisija s 2020. na 2021. godinu, što bi značilo ispuštanje dodatnih 249 milijuna tona CO2 u atmosferu.