U a proučavan vodeni stupac Nacionalni centar za ubrzavanje (CNA) otkrio je količinu urana-236 koja za 2,5 puta premašuje količinu u drugim sličnim regijama na istoj geografskoj širini.
Ova studija je objavljena u časopisu Nauka o ukupnom okruženju i analizirao je nivoe ovog radioaktivnog izotopa na oceanografskoj stanici DYFAMED koja se nalazi u Ligurskom moru, regiji Sredozemnog mora koja se nalazi između talijanske rivijere i ostrva Korzike.
Studija pokušava pronaći lokalni i regionalni izvori urana-236 koji su utjecali na vode i sedimente na tom području, kao i na prirodne procese na koje bi utjecao fenomen poznat kao globalni otpad, oni radioaktivni koji se oslobađaju iz aerosola tokom atmosferskih nuklearnih testova između 40-ih i 80-ih.
Suočeni smo s radioaktivnim izotopom koji ima apperiod poluraspada od 23,4 miliona godina i da se radi o sintetičkom radioizotopu koji se prirodno ne nalazi na Zemlji i koji je stvoren tim nuklearnim reakcijama. To se obično nalazi u emisijama nuklearnih reaktora, bilo slučajnim ili kontroliranim.
Ova studija je prva koja je prikazana podaci o uranijumu-236 u Sredozemnom moru i prvi koji je dobijen s CNA-ovim 1 MV AMS sistemom. Ono što studija konačno prikuplja je da na ovom području postoje dodatni izvori izotopa i da bi među njima mogle biti uzrok kontrolirane emisije iz postrojenja za preradu nuklearnog goriva Marcoule u Francuskoj; nesreća u Černobilu; ili iz operacija izvedenih iz nuklearnih elektrana koje se nalaze u mediteranskom slivu.
Svejedno im treba više studija kako bi se otkrio izvor viška urana-236.