u ratovi i socijalne krize tamo gdje je oružje prisutno, one uzrokuju stvarne humanitarne katastrofe stanovništvu koje je uključeno ili se nalazi u geografskom području sukoba.
Ali oni također uzrokuju mnogo toga kontaminacija budući da bombe, meci, municija svih vrsta i vozila poput tenkova, helikoptera, aviona, podmornica, brodova koriste ogromne količine fosilna goriva koji generišu milione tona CO2.
Pored toga, eksplozije bombi, granata i pucnjave emitiraju velike količine zagađujućih materijala, au nekim slučajevima imaju i male količine radioaktivni materijali koji se šire okolinom, a zatim utječu na zdravlje preživjelih.
Dakle, rat ne uništava samo ljudski život već i okruženje u sadašnjosti i u nekim slučajevima potpuno uništava budućnost zbog strašnog uništavanja ekosistema.
Ratovi proizvode a ugljen-dioksida ogroman koji je kasnije teško otkloniti zbog težine štete. Oružani sukobi nikada neće biti ekološki, jer nikada neće biti korisni za čovječanstvo.
Zemlje koje su pretrpjele kratke ili duge oružane sukobe imaju ozbiljne probleme sa zagađenjem zraka, vode i zemljišta i uništavanjem svih vrsta prirodnih resursa, što veoma otežava opstanak zajednica koje su tamo.
Mir je prijatelj planete, a rat joj je neprijatelj, jer je štetu koju prouzrokuju ponekad nemoguće izračunati i pogoršavaju postojeće ekološke probleme.
Nikada neće biti dobrog i ekološkog rata, pa je od vitalnog značaja da se izbjegava rješavanje sukoba oružjem, kako iznutra tako i izvana, jer to ne utječe samo na ljude već i na ekosisteme, floru, faunu itd. od kojih svi trebamo živjeti.
Dijalog, posredovanje, nacionalno ili međunarodno pravo, između ostalih instrumenata, primjereni su za rješavanje problema, ali ne i oružja.