Bivša njemačka javna banka WestLB posljednji je entitet koji je pred Kraljevinom Španijom podnio tužbu ICSID (Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova) smanjenjem naknada za obnovljive energije koje je sprovela vlada PP-a.
Sa ovim, već postoji više od 30 arbitraža protiv naše zemlje u različitim međunarodnim organizacijama zbog tužbi stranih investitora u Španiji: jedan, pred Uncitralom (Komisija Ujedinjenih nacija); tri, pred Arbitražnim institutom Privredne komore Stockholma i 28 pred ICSID-om (Svjetska banka).
Od prve tužbe, koja je pokrenuta prije 6 godina, protiv reforme sektora koju je do danas provodila vlada Zapatero, riješene su samo tri arbitraže. Two in Stockholm, povoljan za našu zemlju, i jedan u ICSID-u, najnoviji i takav kako je komentirano na ovoj web stranici, povoljno za investicijski fond Eiser.
ICSID je osudio Španiju u maju prošle godine na kaznu od 128 miliona evra, plus kamate, za štetu koju je rezanje premija prouzrokovalo u svoje tri solarne termoelektrane nalazi se na jugu Španije.
Višestruki rezovi bez kompenzacije
Miguel Angel Martinez-Aroca, predsjednik Anpier-a (Nacionalno udruženje proizvođača fotonaponskih izvora energije), potvrđuje da postoje dvije važne nijanse koje razlikuju dvije nagrade suda u Stockholmu od one ICSID-a. „S jedne strane, slučajevi u Stockholmu odnosili su se na reformu sektora koju je odobrila socijalistička vlada Rodríguez Zapatero i na ICSID na najnoviju reformu PP-a.
S druge strane, i što je najvažnije, vlada Zapatero kompenzirala je tri godine smanjenja sa još pet godina zadržavajući naknadu, odnosno naknadu je bio superiorniji od posjekotina. Međutim, vlada Rajoy-a nije odredila nikakvu nadoknadu za svoje vrlo visoke rezove.
Gospodin Martínez dodaje da, Sukob sa obnovljivim izvorima energije stavio je Španiju u jednu od tri države na svijetu s najviše tužbi podnesenih protiv nje. I što je još važnije, država bi se mogla suočiti s odštetom koja bi iznosila 7.000 miliona ako se ostatak arbitraže dogovori s investitorima. "Ovo bi našu zemlju ostavilo sa žalosnom slikom."
Sa svoje strane, ministar energetike, turizma i digitalne agende, Álvaro Nadal, javno je rekao da ove naknade ne brinu ga previše, jer će uvijek biti niže od uštede generirane reformom elektroenergetskog sektora.
Nakon arbitraže ICSID-a kojom je Kraljevina Španija osuđena na kaznu od 128 miliona, Vlada je usvojila zakon kojim će se višak elektroenergetskog sistema koristiti za plaćanje toliko to fino poput ostalih budućih.
Ova odluka se uopće nije svidjela u sektoru, nakon dvanaest godina deficita, sistem je od 2014. nakupljao suficit od oko 1.130 miliona do 2016. Prema nekoliko organizacija, «Za žaljenje je korištenje viška sektora za plaćanje nadoknada za rezove međunarodnim investitorima.
S druge strane, u ovom sukobu postoji ozbiljan paradoks da španski investitori zasad ne mogu povratiti investicije u obnovljive elektrane jer su i Ustavni sud i Vrhovni sud dali razlog za vladuDok strani investitori u te iste pogone mogu dobiti naknadu zahvaljujući međunarodnim arbitražama (koje mogu koristiti samo strani subjekti).
Ombudsman u pomoć
Ovu situaciju osudila je skupina pogođenih pred pučkim pravobraniteljem, preporučivši Vladi da "usvoji potrebne mjere kako španski investitori u fotonaponsku energiju koji su vidjeli smanjenje svojih naknada ne bi imali lošiji tretman od investitora iz zemalja potpisnica Sporazuma. Ugovor o energetskoj povelji.
Pored toga, mora uspostaviti mehanizme koji se smatraju prikladnim za nadoknađivanje pojedinačne žrtve koju promjena naknade za zaposlenike podrazumijeva. Španski investitori".
ICSID
Što se tiče međunarodnih arbitraža, treba napomenuti da su to vrlo spori procesi i da su njihove odluke konačne. U slučaju ICSID, 27 od 28 slučajeva već je imenovalo odgovarajući formirani sud od strane predsjednika i dvoje sudija, po jednog odabrala svaka stranka. Sve tri su iz različitih i različitih država. Troškovi najnovije arbitraže ICSID-a, koja je razlog dala britanskom Eiseru, iznosili su gotovo 900.000 255.000 eura, od čega je 163.000 114.000 odgovaralo predsjedniku suda, Amerikancu Johnu Crooku, XNUMX XNUMX eura bugarskom arbitru Alexandrovu, koji je branio tužitelja, a XNUMX Novozelanđaninu McLachlanu, koji je branio interese Kraljevine Španije.