Europa je regija svijeta sa veći instalirani kapacitet hidroelektrane, prema najnovijem izvještaju o podacima dostupnim sa Međunarodna hidroenergetska asocijacija. Izvještaj kaže da EU čini oko 260 GW od procijenjenih globalnih 860-950 GW hidroelektrana.
Druge regije su istaknute u izvještaju, uključujući Istočnu Evropu. Mnogo pažnje je bilo usredsređeno na ovaj region, koji ubrzano razvija svoje vodne resurse i očekuje se da će biti svijet s najvišim nivoom primjene u sljedeće tri godine. U stvari, Kina, koja predvodi Istočnu Aziju u hidroenergetskom razvoju, nadmašuje SAD kao zemlju s najvećim instaliranim kapacitetom. Južna Amerika se takođe brzo razvija. Pored toga, IHA procjenjuje da postoje Kapacitet od 127 do 150 GW akumulacija pumpana globalno, a očekuje se da će i tržište pumpane akumulacije porast će za 60% u narednih pet godina.
Generalno, velike hidroelektrane su, prema najnovijem, 2009. godine porasle skromno u procentualnom smislu Izvještaj REN-21 svjetske situacije obnovljivih izvora energije. Ovo povećanje od 3% je značajno zbog zrelosti hidroelektrane i velike baze. Iako su narudžbe za hidroelektričnu opremu padale u 2009. i 2010. u odnosu na 2008., prednarudžbe za 2011. porasle su do očekivanja da će prosječne narudžbe za 2010. premašiti one iz 2000-ih.
Unatoč tome, izvještaj REN-21 ukazuje da je 31 GW hidroelektričnog kapaciteta koji je dodan 2009. godine stvorio povećanje ukupnih kapaciteta među svim sektorima obnovljive energije drugo po snazi vjetra. Uz to, u SAD je tokom cijele godine u velike hidroelektrane uloženo 40-45 milijardi dolara.
Na razvijenim tržištima, poput Europe, gdje su mnoga hidrocentrala stara 30 ili 40 godina, aktivnost se fokusirala na obnavljanje dozvola i ponovno osnaživanje, kao i dodavanje proizvodnje u postojeće brane, zaključuje se u izvještaju. Ovaj trend jasno podržava tržišna aktivnost zabilježena 2009. i 2010. godine, a kako ovaj izvještaj pokazuje, nekoliko tržišta postaje lokalna žarišna mjesta.
Izvor: ren 21
Jer ako imamo druge izvore, oni se ne koriste i zato što banke koje financiraju ne razmišljaju o tim alternativama, Panama razvija projekte u kojima se šume krče, a sva biomasa baca ili zakopava, odnosno nema svrhe sa svima ovaj materijal iznosi hiljade tona (danas postoje tehnologije koje nam omogućavaju da to iskoristimo), a opet imamo Ministarstvo zaštite okoliša. Moramo imati programe za nepredviđene slučajeve (poplave, požari), programe za poljoprivredu (gnojiva) ukratko, mislim da se koristimo samo najlakšim načinom.
Panama, kao mala zemlja s teritorijalnim proširenjem i velika u ekonomiji i razvoju s malo mogućnosti hidroelektrične energije, možda je u ovom pitanju u nepovoljnom položaju u odnosu na susjedne zemlje Centralne Amerike, ali mislim da im je rješenje na dohvat ruke, ne trebaju graditi infrastrukturu za proizvodnju električne energije, uz malo mašte i odlučno gledajući u budućnost, mogli bi uvesti jeftinu hidroelektričnu energiju iz Ekvadora kroz Kolumbiju jer razumijem da postoji veza između Paname i Kolumbije te između Ekvadora i Kolumbije tako koristeći električne mreže kolumbijsko-ekvadorska električna energija nesmetano teče prema Panami i tako bi Panama imala sigurnost da ima dovoljno električne energije dugi niz godina, pretpostavljam da bi se s malo pozitivne vizije električna energija mogla dati cijeloj Srednjoj Americi: jeftina i nezagađujuća pomoć planeti i razvoju zemalja Centralne Amerike.