Hvatanje CO2 je neophodno kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova

Emisije CO2

Da bi se postigao glavni cilj Pariškog sporazuma, a ne povećanje globalnih prosječnih temperatura iznad dva stepena, neophodno je hvataju velik dio CO2 koji biljke emituju koja sagorijevaju fosilna goriva kako bi proizvela energiju.

Cilj je stabilizacija planete i moramo doprinijeti ne samo smanjenjem emisija, već i njihovim hvatanjem i izbacivanjem iz ugljičnog ciklusa. Kako namjeravate uhvatiti CO2?

Hvatajte CO2 i Edwarda Rubina

Edward Rubin

Edward Rubin jedan je od vodećih stručnjaka za hvatanje CO2. Tokom svoje karijere u velikoj se mjeri posvetio istraživanju hvatanja, transporta i skladištenja CO2 koji emitiraju termoelektrane sa Univerziteta Carnegie Mellon (SAD). Zahvaljujući svom opsežnom znanju, vodio je ovo polje istraživanja u svim izvještajima koje je izdao IPCC.

Rubin misli da velika većina klimatskih modela koji simuliraju buduće uslove naše planete ne poimaju brzo smanjenje emisija, poput one koju su države predložile da urade kroz Pariški sporazum, bez hvatanja i geološkog skladištenja CO2.

Nemoguće je smanjiti emisije tako brzo kako napreduje energetski prijelaz na obnovljive izvore. Zbog toga je neophodno uhvatiti emitirani CO2.

Rješenje za emisiju gasova

Hvatanje CO2

Budući da nije tako lako prestati koristiti ugljen i naftu, a najpopularniji obnovljivi izvori poput vjetra i sunca razvijaju se brzo, ali nedovoljno, nemoguće je postići smanjenje CO2 za 80% do sredine stoljeća, a da se CO2 ne zarobi iz atmosfere.

"Živimo u svijetu ovisnom o fosilnim gorivima, gdje je vrlo teško odvojiti društvo od njih uprkos ozbiljnosti klimatskih promjena," kaže Rubin.

Naučna znanja o CO2 i njegovom životnom ciklusu dovoljno su napredna da razviju i primene tehnike koje pomažu u hvatanju, transportu i skladištenju CO2. Samo na taj način se trenutno može smanjiti velika količina CO2 prisutna u atmosferi. Za provođenje ovih planova neophodno je da se ulaganja u hvatanje CO2 regulišu propisima.

"Prije deset godina ulagalo se unaprijed, jer su kompanije mislile da će im trebati relevantni napori kako bi se izbjeglo zagađivanje, ali čim se iscrpi perspektiva snažnog političkog djelovanja u ovom pitanju, prestale su ulagati", pojašnjava on .

Među uloženim investicijama neke su izvršene u Španiji. Evropska komisija dodijelila je 180 miliona eura projektu zahvata i skladištenja CO2 u Compostilli, pogonu Endesa smještenom u Cubillos de Sil (León), koji je prekinut 2013. godine, dijelom i zbog pada cijena prava na emisiju u EU.

Potreba za zakonodavstvom

Rubin potvrđuje da je neophodno uspostaviti propise koji doprinose orijentaciji tržišta i investicija da bi se radilo na hvatanju CO2. Na primjer, kada je izašao zakon koji je regulirao promet vozila koja emitiraju više plinova, Instalirani su katalizatori za smanjenje emisije CO2.

Budući da iza proizvodnje električne energije stoji posao, teško je kladiti se na ponudu koja zadovoljava ovu rastuću potražnju obnovljivom energijom. Niti će se dogoditi smanjenje emisija, a da iza toga ne bude propisa.

Hvatanje CO2 razlikuje se od obnovljivih izvora po tome što nije samo sposobno za proizvodnju električne energije, već je i troši. Stoga je jedini razlog za hvatanje CO2 kazna za Zakon o emisiji CO2 koji nema prateće hvatanje. 

Rubin potvrđuje da u tom slučaju ne postoji naučna ili tehnološka barijera koja bi spriječila hvatanje CO2 širom svijeta.


Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

      raul rekao je

    Velika dilema, dok dio svijeta postaje svjestan klimatskih promjena, Sjedinjene Države, s Donaldom Trumpom na čelu, odmiču se od međunarodnih sporazuma o kontroli emisija, nerazvijene i zemlje u razvoju nemaju potrebne tehnologije za kontrolu efikasnijih emisija , razvijene zemlje kupuju emisione kvote siromašnih zemalja, jer im je prije svega nametnuto preživljavanje, pa šta raditi? gdje ćemo u ovoj ludoj utrci?