Energetsko siromaštvo najmanje razvijenih zemalja i čiji ekstremniji vremenski uslovi otežavaju svakodnevni život važno je pitanje za raspravu. Govorimo o mjestima na kojima su temperature ekstremnije, a i hladnoća i vrućina zahtijevaju energiju za grijanje ili klimatizaciju.
Nije da razgovaramo ili uspoređujemo bolest sa energetskim siromaštvom. Ali istina je da u određenim prilikama energetsko siromaštvo može odnijeti smrt. Godinu dana umiru više od 7.000 ljudi u zemljama u kojima dva od deset domaćinstava ne mogu uključiti grijanje, kuhati ili osvijetliti po mraku zbog nemogućnosti plaćanja računa za struju.
Primjer blizak ovoj situaciji je primjer Rose, 81-godišnje žene koja umro u požaru što je izazvalo zapaljenu svijeću koju je znao paliti. Razlog korištenja svijeća nije bio ni romantičan ni poseban. Rosa jednostavno nije mogla platiti račun za struju i morala je živjeti uz svjetlost svijeća. Ovi slučajevi će se povećavati sve dok je energetsko siromaštvo stvarni problem.
Prema Udruženju za nauke o životnoj sredini (ACA)Ovo energetsko siromaštvo trpe domaćinstva koja ne dobijaju odgovarajuću količinu energetskih usluga zbog poteškoća u plaćanju računa. Posljednji podaci dobiveni putem Državnog instituta za statistiku (INE) to govore 11% porodica (oko pet miliona ljudi) ne mogu se zagrijati u hladnijim mjesecima jer ne mogu platiti račune za struju. Takođe se naglašava da 9,4% ima kašnjenja pri podizanju računa za električnu energiju. U Španiji od 2008. godine cijena računa za struju ne prestaje rasti svake godine. Na takav način da svaki put postaje nepristupačniji za sve sektore španskog stanovništva.
Efekti energetskog siromaštva nadilaze samo nemogućnost paljenja svjetla, mogućnosti jesti ili se toplo tuširati ili uključiti vrućinu. Ovo energetsko siromaštvo povezano je s većom prevalencijom fizičkih i mentalnih bolesti - astme, artritisa, reumatizma, depresije ili anksioznosti - i s porastom smrtnosti od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti kod ljudi starijih od 60 godina zimi. Zbog toga je ACA izračunala procjenu smrtnih slučajeva uzrokovanih energetskim siromaštvom godišnje i iznose 7.200. Ova brojka je mnogo veći od broja smrtnih slučajeva izazvanih saobraćajnim nesrećama.
Zahvaljujući organizacijama koje su zadužene za izvođenje terapija za pomoć ljudima koji kod kuće ne mogu koristiti svjetlost, kao npr Crveni krst, slučajevi smrti zbog energetskog siromaštva ne povećavaju se mnogo. Na primjer, prošle godine prisustvovao je Crveni križ 16.887 domaćinstava kako bi im pomogli da plate gotovo 30.000 računa za struju, plin i vodu, koje je ova organizacija dodijelila 4,3 miliona eura.
Posljednjih mjeseci postoji pristup kompanija u kojima pokušavaju stvoriti sporazume kako bi osigurali da niko nije u nepovoljnom položaju i ne može koristiti električnu energiju u svojim domovima.
Kompanije poput Endesa, postigli su 150 sporazuma s gradskim vijećima, autonomnim zajednicama ili nevladinim organizacijama, s kojima su uspjeli pokriti 98% svojih klijenata. Uvjeravaju da od pola miliona smanjenja opskrbe koje je napravila 2015. godine, nijedna nije pogođena ovom vrstom.
Sa druge strane, Iberdrola štiti 99% svojih pretplatnika od prekida opskrbe električnom energijom ili plinom kroz potpisana 44 sporazuma. Na taj se način pokušava da u slučajevima ekstremnih hladnoća ili vrućina stariji mogu imati struju da zadovolje svoje potrebe.
Ova verzija je u suprotnosti sa verzijom Glasnici za mir, čiji izvršni direktor Nieves Tirez žali zbog "dehumanizacije" kompanija u većini slučajeva u kojima one interveniraju.
U zaključku možemo reći da se najsiromašnija društvena klasa mora boriti da bi mogla imati povoljnije energetske uvjete u svojim domovima i da mnogi politički glasovi moraju tražiti i pronaći hitne mjere kako više ne bi bilo slučajeva poput Rosinih.